четвртак, 30. август 2012.

Kučke

Mrzim kučke...

Ali one, prave, prirodne, svesne sebe, ali i dalje, jebene... kučke...

Takodje, gledajući sve moje iola ozbiljnije ljubavi poslednje decenije, izuzev možda... jedne? Sve su imale tu jednu osobinu...
Kontam, da ne postoji jedna stvar na svetu koja me loži više od toga...
Volim jebene kučke...
Mrzim jebene kučke...
:|

четвртак, 2. септембар 2010.

R. I. P.

Samo da kazem da je ovaj blog


R. I. P.
(rest in piss)

Selimo se na hejter from rs (:

P.S. za sve one koji planiraju da ostavljaju koment na note-u, najebem vam se keve, svi znate da je ovo post sa bloga, zar je toliko tesko otici na hejterski.blogspot.com i ostaviti taj koment tamo? A u kurac opet.

недеља, 29. август 2010.

The Unaddable One

Imao sam otkrovenje... O svetu, za par decenija... U vreme kada ce se svakome kada se rodi, dodeljivati facebook strana...
Usled greske u kodu, jedna beba nece moci da adduje prijatelje... Niti ce moci da bude addovana... Pokusavace, decenijama, da zivi zivot... Bez i jednog prijatelja... Godinama ce se u njemu odvijati bitka... Da izdrzi... Ili da uradi nezamislivo...
Ubije svoj facebook...
I pokleknuce... Ubice ga...
Bice jedini civilizovan covek bez facebooka...
Ali, umesto da nestane, kao sa neta, on je ucinio nezamislivo!
Izasao je napolje i - imao zivot...
Polako... Pocele su da kruze price o njemu po netu...
Pocetkom, samo medju cyber emo klincima, ali kasnije i medju svima ostalima... Covek bez prijatelja je brzo postao... Covek sa zivotom...
The Unaddable One...
I dalje se trazi jedan pionir njegove ideje... Trazi se najhrabriji, ko ce imati zivot...
Hoces li to biti... Bas ti?

среда, 21. јул 2010.

Rigretz

Nikada ni zbog cega nisam zalio...
Znate onaj fazon, stojim iza svega sto sam rekao i uradio, i nikada ne zalim zbog toga, jer bez svojih gresaka, to ne bi bio ja, bla bla bla, i tako ta govna...

well now... -.-

A bilo (mi/nam?) je divno. I ona je bila divna...
Sa njom, verovatno najbolji sex, 'till now...
Ljubav? Njah, ni blizu... (dobro, voleo sam u to vreme Nju... ne nju... ali...)
Okolo nje? Nista... Mozda, Ona, ali... u onim bitnim trenucima... Nista...
Jedan veliki misadastending... I onda... nista...
Do skoro. Onda... Istina...

I jeste, bilo je divno... nikada lepse...
Ali, ipak, i taj "najbolji" sex do sada, i generalno... celu tu "vezu", tih mesecikolikovec, bih istog trenutka vratio da znam ovo sto znam... i mrzim sebe zbog toga...

A cak i da se nije desilo... Verovatno bi se sve isto zavrsilo sa Njom...
A i nisam vise (toliko) lud za Njom...
Proslo je toliko vremena (i ljudi :\) od tada, cemu sad? :\
Cemu onda sve ovo? :\ Ni sebe vise ne kontam...
Mrzim to... :\
Mozda.... Mozda se na Nju jos uvek lozim.

I ne znam da li ce Ona procitati ovo...
I ako procita, ne znam ni da li ce prepoznati Sebe...
I ako Se prepozna, da li ce je uopste dotaci sve ovo...
I ako Je dotakne, da li ce to biti dobro, ili lose...
I da li Ce reci nesto, bilo dobro ili lose...

Ali, jebi ga, morao sam negde, nekome, nesto da kazem/napisem. :\
Moze da vam se (ne) svidja, ko vas jebe. Moj blog, moja pravila.
Bice opet kezenja. Strpite se, ako hocete. Sad je sranje. Jebi ga. Ko ne moz' me istrpi dok sam u govnima, ne treba mi ni kad mi je sve kul.
P.S. za sve one koji planiraju da ostavljaju koment na note-u, najebem vam se keve, svi znate da je ovo post sa bloga, zar je toliko tesko otici na hejterski.blogspot.com i ostaviti taj koment tamo? A u kurac opet.

петак, 9. јул 2010.

Velika seca frendova...

Ne znam za ostale, ali moj fb funkcionise po sledecem sistemu:
imam frend listu "familija" kojoj je zabranjeno... Pa... Sve... I frend listu "to be deleted" gde guram sve koje ne znam... Ako se sa nekim odatle skontam, skidam ga sa te liste, ako ne, posle par meseci, kad mi news feed postane prepunjen, prodjem po listi i brisem dosadne, glupe, itd... Jednom(!?) recju, sve one sa kojima se ne bih druzio uzivo (niti bi oni samnom)...
E, sad, posto je to relativno dobro funkcionisalo do sad, resih da primenim to i na rl...
Zasto?
Vojska cini cuda, jebi ga...
Skontah da imam pun kurac "prijatelja", ali kada zagusti...
Ne znam, mozda gresim, ali neke stvari koje su me navele na ovo...
Prvo, mesec i po dana se vucem po bolnicama... Dijagnoza za dijagnozom, samo se pakuju i rastu problemi, a od mojih prijatelja ni reci... Ni "kako si" da izvucem...
Drugo... Dva meseca iz kasarne nisam izasao... Jedva sam cekao izadjem, kuci sam bio nepunih 24h, otisao za bg da bih te prijatelje video... Kontam da sam cimao svakog iz imenika... Na prste jedne ruke mogu nabrojim ko mi je odgovorio -.-
trece... Buxne. Buxne jebene. Kad god ih ima(m) - svi su tu. Kad ih nema? Tajac? Jebi ga, jeste da purnjam previse, jeste da volim da podelim to i uvek cu se truditi da ih podelim sa nekim, ali da se neko druzi samnom samo zbog toga? Ne, hvala...
Zar treba jos?
Sto je najgore, ima jos... Godine cimanja oko ljudi i godine razocarenja u njih...
Dosta je, majku mu...
Zao mi je. Tek ce mi biti zao... Neke od njih zam par meseci, godinu... Neke mnogo, mnogo vise...
Ali, bolje sad da presecem, nego da se drkam zbog njih i dalje... I dalje...
Kada? Cim izadjem iz vojske... Po mogucstvu, oci u oci...
Pa cemo videti sta ce da se desi...

Jea, puko sam. Kom se ne svidja, nek me otera u kurac, ustedece mi truda...

Ko zna zasto je to dobro...

A u kurac vise... :\

уторак, 4. мај 2010.

OSTAV!!! zbog nemnramnrnmam rada,,,,

'de ste, ljudi, s'a ima? :P
Elem, za par sati se ukrcavam na bas za kasarnu, pa kad sam vec ovde, reko' da se javim posle 2 meseca i malo sumiram utiske... :)
Prvih mesec i po dana pesadijske obuke - destinacija Valjevo... Generalno, kad pogledam sve, i nije bilo tako lose. Mal' vise fizickog cimanja, pogotovo meni koji imam 23 kila sa sve krevetom i kasetom, ali generalno, odlicno je bilo... Ljudi bili ok skroz, bilo par idiota koji iskacu iz cele te price, ali dobro... Potporucnik nam bese divno jedno stvorenje i ma koliko zeleo da ga pljujem, tu je negde medj' frendovima na fb-u, pa moram da se shlihtam ;)
Jedino sto mi je islo na kurac u tom Valjevu jeste... pa... kasarna... x)
Sva je, bre, zipovana, nikakva... Zgrada do zgrade, ulicice izmedju, kao gradic neki... Nigde steka normalnog, da sedne covek i da se spurnja... Glupos'... :\ (dobro, naravno da sam i za to nasao resenje, ali ipak :P)
A sada... Krusevac. Pola meseca proslo... Jos mesec dana.
Prvo, kasarna je skroz kul. Puna suma, livada, zelenila... Cela kasarna jedan ogroman stek. I to bi bilo sve dobro oko Krusevca.
Elem, ovde "ucim" za protivpozarca. U vodu ima nas sedamdesetak. Od cega su 60-oro njih sirovincine najgore. Milslim ono, za masu ovih ljudi sam ja lepotan, a tale pametnjakovic... Sta reci vise? x)
Staresine - go kurac. Ima ih vise nego nas vojnika. A nemaju dve blage sa zivotom. Prosle nedelje, mi u ucionici, zavrsio se cas, 10 minuta pauze, kaze svi napolje moraju. Dobro, izadjemo svi. Posle 3 minuta, dolazi ugovorac i kaze "Rekao stariji vodnik - svi gore". Sta ces, mi se popnemo gore, da bi dosao drugi ugovorac - "Gde ste bre vi, napolju je postrojavanje, ajde svi, odmah". Tu vec pocinje da bude jasno da nas neko tu jebe, ali dobro. Izadjemo napolje, postrojimo se, odvedu nas u hodnik zgrade pored, dodje stariji vodnik i kaze: "E, ovako, sada idemo u ucionicu, na 5 minuta, i onda cemo videti sta dalje". Naravno, otisli smo u ucionicu i posle 3 minuta nas ponovo izveli napolje i postrojili... :|
Sve u svemu, nema mnogo cega da se radi. Ali su ljudi uzasno neorganizovani, niko nista ne zna, svako tera drugu pricu, i sto je najgore... Vojska najebe zbog toga...
Ali dobro, nasao sam omiljenu duznost u kasarni, i ne bih se odrekao toga ni za sta...
Resio sam da od sad - ja bacam djubre :)
Prosle nedelje, dolazim do drugara iz spavaone...
- Brate, ti si danas redar u klonji?
- Jesam, sto?
- Hoces da idem da ti bacim djubre?
- o.O
- Ozbiljno, brate... Da se ne cimas tamo, taman da se prosetam malo...
- Pa... Moze...
Ja uzmem kantu, (onako, fensi, sa tockicima... vozim je kao u supermarketu kolica xD) odvezem je na djubriste, negde iza svih zgrada u 3 lepe... sednem tam' ko covek... Spurnjam buxnu... I vratim se :)
I sad, kad pogledam, ucinio uslugu vojsci, ucinio uslugu drugarima... I posteno se nagradio za to :)
I kako covek da kaze posle da je vojska losa? :)

Jebem li ga, znam da nije post kakav ste navikli da citate, ima jos pun q... stvari koje bih ispricao, ali me a) mrzi da kucam b) tek to ne znam kako da uklopim u ovu hrpu gluposti c) cisto da popunim do neparnog broja.

A za kraj, scena sa prvog maja  koja me je ostavila bez teksta...
Elem, za prvi maj sam bio na Kosutnjaku, sa Avramom (muskim i zenskim), gorepomenutim Taletom i Nenom. Posto sam direkt iz kasarne dosao (a drolje ne daju u civilu da se izlazi), stigoh u sumu u sve uniformi. I bas me nesto boleo kobaz da se skidam, skroz sam se stopio sa okolinom x) (kao sto se moze videti na slici iznad :P)
To vece smo nekako postavili satore, ali nismo znali da upalimo vatru. Granja - nema. Cigala ili bilo cega da je ogradimo - nema. Rupu smo nekako iskopali (uzajmili asov xD), ali u njoj nista od vatre. Tako da smo bili osudjeni na pecivo, granje i alkohol celo vece...
Elem, ujutru se digli (tacnije, ja bio budan jos od 4, Nena me iscima napolje u 5) i otisli Avra i ja po hepo kocke. Cisto da ne budemo (mnogo) gori od ostatka sabanije oko nas. Uz put nadjosmo i cigle i sve ostalo sto nam treba, stigli, zapalili vatru, dzarali rostilj... (jedan mali upad ovde. oko 4-5 kad smo se digli vec je bio pun kurac ljudi oko nas, za razliku od prethodne veceri. elem, ono sto sam skontao je da su "iza" nas bile neke "zestoke klinke sa beogradskog asfalta", skroz utegnute, fensi, kurci palci... znate kako to vec ide) I u jednom trenutku, ja cucim pored rostilja (ovako nekako), purnjam, i cujem iza sebe lika kako objasnjava ribi "da, da... to je trava" "stvaaaarnoooo???" "da, to..." "ne seeeeeriiiii". Ja se onako unezvereno okrenem, i naravno, nji' dvoje gledaju u mene...
I sta sad ja da kazem o toj omladini?
Eto gde ja zivim... :P
Do sledeceg cukanja (ili vikenda :P)... Voljno! :P


P.S. za sve one koji planiraju da ostavljaju koment na note-u, najebem vam se keve, svi znate da je ovo post sa bloga, zar je toliko tesko otici na hejterski.blogspot.com i ostaviti taj koment tamo? A u kurac opet.

уторак, 23. фебруар 2010.

7

Da, idem u vojsku.
Drugog treceg, hiljadu i po sati, kasarna u Valjevu.
Nisam planirao da pisem bilo sta o i okolo vojske, ali ipak, ima stvari koje mi idu na kurac, ima i onih drugih stvari... Pa posto me nece (preterano) biti narednih 6 meseci, reko' da ne ostavim ovo skroz zapusteno...
Elem, da, idem u vojsku. Kako i odakle to? Nataknem vas na kitu, komplet sve. Da li me je iko slusao prethodnih... hm... pola godine, dok sam pricao, davio, smarao, zabadao o tome da cu u martu (ot)ici u vojsku? I sta je sad, dve nedelje pre nego sam otisao, odjednom postalo cudno? :|
I da, znam da ce se vojska ukinuti. Isto tako znam i da je dobar deo vojske vec profesionalizovan, i znam jos pun kurac stvari koje 95% ljudi koji zabadaju sa pricom "to ce se ukinuti skoro" ne znaju, pa ne zabadam sa time. Pa sta ako ce se ukinuti? I, pa sta ako idem u vojsku? Jebes mu mater, vojska, zemlja, covek, kurac, palac, muda, mas'... Ono, znam i ja da nije to ONA ("prava") vojska, ali majku mu... :\
I kad smo vec kod toga, da probam da odgovorim na ono nezaobilazno "zasto ides"... Zato.
Zato sto, pod a, nemam sta da radim kuci. Pod b, ako obavim ovo (sad), mozda nastavim sa skolovanjem. Pod c, (moje omiljeno, mozda i najbitniji razlog) ovo je ubedljivo najbolji nacin da zapusim usta tatinim sinovima, kvazi nacionalistima, i slicnim (internet) patriotama, koji bi poginuli za svog brata i svoju zemlju, dok god to podrazumeva pogibiju pomazuci bratu da pobegne od vojske, ili prebije nekoga ko nije Srbin, ili na neki drugi nacin ne zadovoljava njihove savrsene Serbske standarde...  govna raspala... Tu je i d, mozda se i desi nesto dobro u vojsci, ko zna... Mozda naprave coveka od mene. Mozda mi se svidi, pa ostanem tamo, taman da ne moram da jurim posao... Videcemo...
A onda je tu i ispracaj. Jebeni ispracaj. Nije toliko do samog ispracaja, koliko je do kevinog cimanja oko istog.
Ajde, ono plakanje i da razumem (mada, idem na pisljivih 6 meseci, i verovatno cu vise biti kuci nego u vojsci, ali ajde...), ali potreba za nerviranjem oko organizovanja besmislene "proslave" gde ce se skupiti masa ljudi... FAMILIJE prvenstveno, koja me se nije setila prethodnih x godina, osim kada sam im trebao, samo zato da doticni ne bi pomislili nesto lose o meni/nama? Sta, pomislice da sam isti kao oni? uuuuuuuuuuu.... -.- Idiotizam, realno... Plus ce na to otici masa para, tako smanjujuci moj budzet za "ispracaj", ili barem pozdrav od ljudi koji meni, u stvari, nesto znace... Znate, oni koji su bili tu za mene ovih par godina? Debilizam u svakom slucaju... :\
Bah, jebem li ga...... To je valjda to od hejtovanja... Znam da nije na nivou prethodnih postova, ali, ono, neam inspriracije preterano... :\
Mozda je to i dobro... Poslednje vreme sam, bas onako... hepi... Za ovih sest meseci od kad sam "free" od skole, prvi put sam, duze od dok-me-ne-pusti-buxna, bas onako, u pravom smislu te reci... Srecan.
Konacno je reseno da idem i gde idem u vojsku. Pustili anarhiste iz pritvora. Izgleda da sam naleteo na nekoga ko mi se svidja. (posle, koliko? 5 meseci? dzjeah... do jaja je sto se namestilo ovako blizu vojske, sto mi daje 6 meseci o cemu da razmisljam... To ne moze da ispadne lose, ne? -.-) Pare, tu i tamo. Znam da ce ih biti (ne preterano mnogo, ali biti ce ih), pa me i to drzi pomalo. I tako, svasta pomalo.
Jebem li ga, to je valjda to. Vas dvoje, troje sto citate ovo, verovatno mi necete zameriti na mal' drugacijem postu... Volim i ja vas :P
Ostatak (ti, strance, koji si ne znam kako zalutao ovde... i koji si se naterao da stignes i do ove recenice)... Kuckamo se uskoro... Do tad, pogledaj(te) i drugi blog :)

Voljno... :P

P.S. za sve one koji planiraju da ostavljaju koment na note-u, najebem vam se keve, svi znate da je ovo post sa bloga, zar je toliko tesko otici na hejterski.blogspot.com i ostaviti taj koment tamo? A u kurac opet.